Ime mu je Rodrigo. Kao mali je stigao na životinjski ranč "Dar-Mar" u mjestu Poljica Brig kod Zadra, ortodoksnog zaljubljenika u životinje i prirodu Damira Štuline. Rodrigo je danas robusni, ali pitomi vepar koji u maniri pravog alfa mužjaka vlada svojim raznovrsnim svinjskim krdom od nekih 70 glava, smještenih u prostranom oboru s dubokim naslagama blata što je za ovu vrstu blaga rajsko okružje. Sloboda u blatu!
Ali, Rodrigovo pravo bogatstvo je u mnogobrojnim ženkama od kojih se ističu one udomaćene vrste pietren, te mongulice, stare balkanske vrste čupave svinje koja je ostala još od turskih vremena, koja je poznata po mesu punom dobrog kolesterola, a koja je u svježem genetskom korijenju potiče od divlje svinje. Njezino meso spušta nezdravi kolesterol, a Štulina tvrdi da je baš konzumacijom tog mesa očistio od tog agresora na krvožilni sustav.
Ljekoviti odojak za novogodišnji stol
- Znači, Damire, već ste imali dobru prasad, zahvalnu za uzgoj. Što tu radi vepar Rodrigo? - morali smo pitati.
- Eksperimentiram, a već sam križanjem mongulice i vepra dobio nazime, kojima je je obilježje ljekovitost i vrhunski okus mesa koje čisti kolesterol. Namjera mi je tržištu ponuditi jedan, za nas nov i kvalitetan proizvod – meso križanca vepra i mongulice te vepra i crne svinje. Križanjem moje vrste mongulice, koja je u osnovi također divlja svinja, i pietrena već sam dobio izuzetno kvalitetnu crnu svinju. Sad imam odojke kojima je tata Rodrigo, a mama mongulica ili crna svinja. Dođite vidjeti.
I odveo nas je Damir u jedan odvojeni kantun svinjca iz kojeg nas je ispod oka sumnjičavo škiljila smeđa čupava majka, a ispod koje su zaskičali mali, trodnevni prasići, smeđe-sivi, s dugim prugama po leđima, definitvno jednaki onima koje pamtimo još iz stripova o Asterixu i Obelixu. U drugom, većem krmećaku, više od straha od fotoaparata nego zbog malog prostora, naguralo se nekih 30-ak Rodrigovih potomaka koje je dobio s raznim nazočnim prasicama. Gledaju nas i uplašeno i znatiželjno i nekako pametno. Njima je budućnost zapisana: ili će biti gozba oko Božića ili za doček Nove za dva tjedna, ili će doživjeti duboku starost i jedan dan postati skupa suhomesnata delicija.
- Ovako kosooki djeluju mi nekako "kineski". Da nije to neka uvozna, falša roba? - pitam.
Ma kakvi – kaže Damir. - Od njih se dobija vrhunsko meso koje drugačije radi, pečeno pucketa pod zubima, a ako i ima nešto masnoće, ona se maže k'o maslac, ukusna je, ne smeta. Zapravo je zdrava. Pečenka od ovih svinja gubi pri pečenju tek 25 posto težine, a ovo što kupujete u trgovačkim centrima i do 35-40 posto. A ni cijena nije "kineska". Kilogram prodajem za 80 kuna, mada znam da odojak možete kupiti i za 20 kuna, ali ovo je dugačije, bolje i zdravije, pa već imam narudžbi.
- Ovako umiljatu ekipu teško je u ovoj fazi zamisliti na stolu kao pečenku, ali, do dočeka je 20 dana, a, Bože moj... Nego, čujem da namjeravate od ovih svinja sušiti pršute?
Kilo pršuta - 2.500 kn
- Da, plan mi je od mješanca pitome svinje i vepra proizvoditi pršute. Riješ o iznimoj deliciji čija proizvodnja traje šest godina. Četiri godine traje uzgoj svinje, a dvije godine sazrijevanje pršuta. Stvar je u tome da pršuti moraju imati veći dio masnog tkiva nego je to uobičajeno u proizvodnji, koje se tijekom sazrijevanja "utopi" u crveno meso kojeg čini sočnijim i ukusnijim, a sama mast gotovo nestane. Kilogram takvog pršuta košta između 2.000 i 2.500 kn. Nadam se da ću imati tržište za taj proizvod, u svijetu je to poznata i cijenjena delicija, zašto ne bi i ovdje? Ako ne uspijem – sve meso ide u kobasice. Opet dobro!
I doista, guglajući smo otkrili kako su i mongulica i križanci te sorte s veprom izuzetno cijenjeni u Španjolskoj, Mađarskoj, Njemačkoj i Austriji gdje već postoje farme svinja slične ove Damira Štuline koja je u začetku.
Doduše, ova svinjska farma uklopila se u veliki Štulinin projekt životinjske farme na kojoj on godinama uzgaja oko stotinjak grla magaradi od kojih dobiva cijenjeno i ljekovito magareće mlijeko, ali i mnogobrojne vrste peradi, kokoša, tuka, maraunki, gusaka, pataka... Na velikim proplancima zuje kunci koji se množe bukvalno k'o zečevi, pa Damir nikad ne zna koliko točno životinja ima, a iz štala muču krave, bleje ovce, mekeću koze...